Review

Film pocinje neuobicajeno, intrigantno, sto je u to vreme bio samo jos jedan progresivni eksperiment tada ne toliko poznatog i priznatog nemackog reditelja Wima Wendersa. Covek jako neobicnog izgleda luta izgubljeno po pustinji sa totalno izgubljenim sopstvenim indentitetom. Na benzinskoj pumpi, prinalazi ga jedan radnik, i uspeva da pronadje neku njegovu indentifikaciju, i poziva njegovog rodjenog brata.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=ic_s0DDNoB8[/youtube]

Film odlikuje prelepa fotografija, veoma dobro razradjeni karakteri, interesantna prica, odlicna gluma i jos mnogo detalja koji cete primetiti.

Bluz prati film, sto se moze zakljuciti i iz centralnog soundtracka “Dark Was the Night”, pesma cuvenog bluzera Blind Willie Johnson-a, interpretirana od strane Ry Cooder-a.

Inace cuveni muzicari Kurt Cobain i Elliott Smith tvrdili su da im je ovo najomiljeniji film svih vremena.

Interesantno je da Travis, glavni glumac, ne progovara nijednu rec sve do 26 minuta.

Walt: Mislio sam da se plasis visine?
Travis: Ne plasim se visine, plasim se padanja?

Rogert Ebert, u to vreme, je bio isto veoma iznenadjen samom strukturom ovog filma. On nije mogao da predvidi gde ide ovaj film niti sta ce biti sledeca scena.

Travis desert paris texasWoman by the phone in red roombroken car in the desert



About the Author

avatar
Milos Itic
Filmski Reditelj i Kriticar. Rodjen u Vranju. Zivi u Nisu.