Review

Priča o starom vinu ili, još bolje, duplom najboljem viskiju, koji njegov junak Erl Stoun, u svojoj pa
skoro devedesetoj, voli da konzumira u časovima opuštanja i dobre zabave na žurkama narko kartela,
sjajno se uklapa u slučaju Klinta Istvuda i njegovog recentnog naslova MULA.

Klint je i dalje garancija dobrog bioskopa, on je dodao život godinama, a priče njegovih ostvarenja
iznova nose privlačnost, uzbuđenje, poruku i pouku. Iako njegov opus oscilira u kvalitetu, on
pojedinačno nikada nije manje od dobrog. Najčešće bi se mogao oceniti vrlo dobrim (kao u ovom
slučaju), a u nekim fazama iz 70-ih, 80-ih i 90-ih bilo je to i odlično. Neverovatna umetnička vitalnost i
stvaralački zamah koji ne prestaje, uz onaj čehovljevski imperativ da ’’treba raditi’’, sigurno su u
direktnoj vezi sa njegovim dobrim zdravljem i vrlo pristojnom a i dalje harizmatičnom pojavom. Istvudov
opus jesu dobrim delom obeležile priče iz života, umetnički transponovani događaji koji su dobili
plemenitu nadgradnju u vidu uzbudljivog narativa, bilo to o američkom snajperisti, slavnom i hrabrom
pilotu putničkog aviona, o posledicama cunamija, o dobro obučenim vojnicima koji preduprede
teroristički akt na vlastitom turističkom putovanju ili o čoveku koji se u dubokoj starosti odlučuje na
nelegalnu avanturu i pokušaj iskupljenja za sve brljotine koje je u svom sebičluku i odsutnosti učinio kao
suprug i otac. To vađenje Erla Stouna, koji za članove meksičkog kartela prevozi kamionetom drogu u
Ilionis, poprilično je opasno, ali čila i šarmantna starina, vlasnik povremeno zajedljivih komentara na
račun crnaca, lezbejki i novih tehnologija, ne samo da se finansijski oporavi nakon što mu propadne
dugogodišnji posao sa uzgajanjem ljiljana i bude mu oduzeto kompletno imanje, nego će vajdu imati i
mnogi ljudi iz njegovog okruženja i zajednice. Propali restoran ponovo će proraditi da bi se u njemu
igrala polka, a unuka će dobiti finansijsku potporu za svoje školovanje.

Klint Istvud broji pare

Poseban šmek ovom roud muviju o starom asu, koji nikada nije imao ni jedan prekršaj ni kaznu, čak
ni u saobraćaju, daju njegove lične navike, sklonosti, istinsko uživanje u životu (od svraćanja u
krajputaške kafane sa najboljom svinjetinom do konzumiranja ženskih čari). U blistavoj, povremeno
šmekerskoj Istvudovoj interpretaciji, garniranoj talogom iskustva, Erl Stoun je debela ukoričena knjiga
prepuna mudrosti ali i bilansa životnih debakla. On se u danima kada prevozi ture droge i gde teret i
kilogrami rastu geometrijskom progresijom, suočava sa gresima koje je počinio prema članovima svoje
porodice, za koju konačno shvata da je najvažnija u čovekovom životu. Tek na drugom mestu bi po
prioritetima došao posao, koji se i ako se voli. I Erl ne krije da je tokom svog života, bežeći od kuće uživao
gajeći cveće, a s podjednakim merakom uživa radeći sada ovaj opasni i iznuđeni posao. Brojne ture
upotpunjuje slušajući dobru muziku i tako ’’skraćuje’’ put. Heroj i veteran Korejskog rata, realno čovek sa
moralnim i tehnološkim pogledima iz prošlog veka, ne može da se načudi glupostima poput interneta i
mobilnih telefona, kojima je nevešt i potpuno ih prezire.

Scena u Bioskopu

Kompleksno izgrađen lik, sa puno slojevitih promišljanja o životnim promašajima i autoironičnim
diskursom, a s druge strane, i zdravom, iskustvenom i logičnom potkom u Stounovom karakteru, Istvud
priključuje nekim od svojih najboljih glumačkih izdanja. Rediteljski domet MULE, u korelaciji sa stvarno
inspirativnim scenarijem Nika Šenka (sarađivali su i na GRAN TORINU), možda je i najbolji u odnosu na
par poslednjih Istvudovih filmova. Paleta glumačkih dostignuća je velika i iza glavnog protagoniste i na
visokom je standardu. Sjajan kambek Dajane Vist u liku Erlove bivše žene, đavolski dobra epizoda Endija
Garsije, uverljivi Bredli Kuper i Majkl Penja kao pripadnici DEA, Lorens Fišbern kao njihov šef i čitava
lepeza opakih hispanosa koji su perjanice kartela.

MULA je pravi old fashion bioskop koji dobro funkcioniše i u ovom vremenu jer je izgrađen na svim
čvrstim temeljima ispravnog poimanja kinematografije. A ako neko zna formulu dobrog bioskopa, to je
Klint Istvud. Oduvek.



About the Author

avatar
Goran Jovanović
Goran Jovanović je srpski filmski kritičar, esejista i romanopisac. Autor je knjiga filmskih eseja: Američki bioskop (Apostrof, 1998), Zlatna dekada: britanski filmdevedesetih (Boom 93, 2002), Tranzicijski rulet: istočnoevropske kinematografije u raljama tranzicije (Centar za kulturu Požarevac, 2005), Ruski film postsovjetske ere (autorsko izdanje, 2013), Poljski film u novom veku (Tercija, 2021). Napisao romane Histerija (Libris Art Studio, 2008) i Euforija (autorsko izdanje, 2011). Član je Udruženja filmskih kritičara i novinara FIPRESCI Srbija, ogranka Međunarodne federacije filmskih kritičara.