Review
amislite sebe kao coveka cija je profesija otpustanje radnika i koji je od 365 dana u godini 322 dana stalno na putu pri cemu su njegovi jedini prijatelji kofer na tockicima i mobilni telefon. Ovakvu sliku nije tesko zamisliti jer se savremeni zivot vecine nas upravo sveo na ovakav slican obrazac-kofer, laptop, mobilni, cekovna kartica i simulirana ljubaznost obavezno pracena bezlicnim, namestenim osmehom.
Rej Bingam (Dzordz Kluni) je upravo prototip takvog coveka koji uziva sve povlastice i udobnosti u sistematizovanom svetu, cinicno je racionalan i iskreno lojalan pravilima nekakve drustvene elite. Medjutim, dolaskom mlade koleginice Natali Kinir (Ana Kendrik) i ulaskom u ljubavnu vezu sa Aleks (Vera Farmiga) koju je sreo negde na aerodromu, njegova zivotna nacela postaju ozbiljno potkopana.

Iza kamere stoji Dzejson Rajtmen, sin Ivana Rajtmena koji je ’80-ih godina 20-og veka dao neizbrisiv pecat tadasnjoj holivudskoj mejnstrim sceni svojim “Ghostbusters” serijalom (u najavi je i 3.deo, takodje u reziji Ivana Rajtmena?).U tom smislu, i kod mladjeg Rajtmena se moze primetiti tendencija da se teske i ozbiljne drustvene teme, u ovom slucaju je to problem nezaposlenosti, prikazu na jedan optimisticki, dostojanstven nacin koji coveku daje prostora za novu zivotnu sansu. Indikativno je pomenuti i Rajtmenov “Juno” iz 2007.god., pricu o trudnoj srednjoskolki, koja je pobrala simpatije kako kod gledalaca tako i kod clanova Akademije za film dodelivsi mu Oskara za najbolji scenario. Istu sudbinu je sledio i “UP IN THE AIR” zasluzeno dobivsi nagradu za najbolji scenario na ovogodisnjoj dodeli Zlatnog globusa.
Jedan od kvaliteta “UP IN THE AIR”-a je setan prikaz ucaurenog, ali jos uvek duboko u sebi sentimentalnog coveka zeljnog porodicnog ognjista u liku Rej Bingama okostalog u suvoparnim pojmovima kao sto su “generalizacija” , “sistematizacija”, “racionalizacija”. U nacelu, on je jos jedan prozvod civilizacije gde famozna trka za maksimalnim smanjenjem troskova na svim poljima zivota proporcionalno povecava ljudsku izolovanosti putem raznih sprava moderne komunikacije (Aleks koriscenje mobilnog telefona sa GPS-om pravda time sto joj je mrsko da pita drugog coveka za instrukcije). Za Rej Bingama su svi ljudi koji ga okruzuju prolazne kategorije-od onih kojima daje otkaz , preko svoje ljubavnice Aleks do svojih najuzih clanova porodice koju cine njegove dve sestre. Rej bezi od svakog dubljeg vezivanja za bilo koga i pravda to lojalnoscu svojoj kompaniji koja opstaje na nesreci(davanju otkaza) drugih.
Sam naslov filma ukazuje na prostranstvo usamljenosti svih protagonista koje simbolizuju povremeni brzi kadrovi oblaka bez tona i njihovo licno nezadovoljstvo pokriveno maskom drustveno prihvacenog bontona ( upecatljiva je i simpaticna scena u kojoj Natali prasne u plac na aerodromu zbog toga sto ju je momak ostavio putem SMS poruke pri cemu i dalje pokusava da suzbije svoje emocije, jer je to toboze za jednog mladog, obrazovanog i ambicioznog coveka nedopustivo u vladajucem sistemu).
Ako uzmemo u obzir poslednju svetsku ekonomsku krizu koja je najvise pogodila Ameriku, pre svega nezapamceno veliki broj ljudi koji su ostali bez posla, “UP IN THE AIR” se moze shvatiti i kao neka vrsta melema na tesku ranu pri cemu se trudi da kroz otvoreni eufemizam pomiri, i ostecenu stranu, i stranu koja cini ono sto mora da cini u teskim vremenima.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=e7k6FwXJhNk[/youtube]
Medjutim, i pored dobro odabrane teme, izvrsnog scenaria i fantasticne glume svih aktera, “UP IN THE AIR” odbija da ima bilo kakve veze sa jednom dubljom afirmacijom, i ostaje u sigurnim okvirima mejnstrim ostvarenja sacinjenog sa ciljem da prija i da se svidi sirokom gledalistu sto mu ne smeta da do samog kraja, sa potpunim uspehom sigurno koraca kroz zonu u kojoj se susrecu egzistencijalna problematika i, uvek dobro dosla, filmska romantika . U tom smislu Dzejson Rajtmen je, pa nazvalo se to i povladjivanjem ukusa sirokim masama, uspesno objedinio goruci socijalni problem kroz dramu glavnih likova nudeci im pojas za spasavanje u obliku tradicionalnih i stvarno potvrdjenih porodicnih vrednosti koje cine topli dom, zena/muz i deca. Ova ideja je zaokruzena u zavrsnoj sekvenci svadbe Rejove sestre snimljene u dokumentaristickom obliku kao kontrast izvestacenom, planiranom i rutiniranom poslovnom svetu.
“UP IN THE AIR” je jos jedna potvrda Rajtmenovog talenta da se istovremeno bude zabavan, aktuelan i univerzalan, i od koga se u buducnosti mogu ocekivati jos kvalitetnija ostvarenja i sa jos jacim autorskim potpisom.


