Review

Osim znatno probitačnijih poljskih autora koji su 50-ih i 60-ih godina širili slavu tada ”Novog poljskog filma” (Andžej Vajda, Ježi Kavalerovič, Andžej Munk, Aleksandar Ford, Tadeuš Konvicki, Roman Polanski, Ježi Skolimovski), Vojćeh Ježi Has (1925-2000) je posebno dragocena autorska figura koja se izvanredno sineastički nadovezala na sasvim solidno i inspirativno književno nasleđe koje su poljski pisci ostvarili na polju žanrovske proze – horora i fantastike.
Najslavniji Hasov film, remek-delo RUKOPIS NAĐEN U SARAGOSI (1965), nastao prema delu poljskog plemića, avanturiste i pisca Jana Potockog (integralne verzije su pronađene 2002. i vode se kao rukopisi iz 1804. i 1810., a pre dve godine Službeni glasnik ih je prvi put objavio integralno na srpsom jeziku), već je pokazao izuzetno autorovo majstorstvo i zavodljivo poigravanje sa narativnom strukturom. Bio je izvanredno prihvaćen kod publike i cenjen od kritike.
SANATORIJUM POD KLEPSIDROM, nastao prema prozi Bruna Šulca, donosi neverovatno bogatu priču, povremeno depresivnu, često nostalgičnu, misterioznu, zastrašujuću, smešnu, ironičnu, oniričku, istorijski, religiozno i politički subverzivnu od prvih bizarnih slika u neobičnom vagonu pomahnitalog voza pa sve do završnog prizora groblja prepunog sveća, nad kojim se gotski nadvija čudesni i preteći dvorac. Neverovatna pažnja je posvećena svakom detalju, ekran je brojgelovski načičkan realno i simbolično strašnim i uzbudljivim detaljima ili scenografskim elementima a ono što se danas zove produkcijskim dizajnom, sa potpisom Andžeja Plockija i Ježija Skažinjskog, gotovo da nije imalo pandana u evropskom filmu ne samo tog vremena.
To je avanturistička priča o snovima i realnosti koji se prepliću, o mešanju vremena, temporalnom usporavanju, ubrzavanju i sažimanju, u kojoj glavni junak Jozef (Jan Novicki) dolazi u ruinirani sanatorijum da obiđe svog oca Jakova (Tadeuš Kondrat), koji je na samrti. Sreće tamo čitav niz bizarnih likova, što od krvi i mesa, što u obliku voštanih lutaka (koje u nekom trenutku mogu i da ožive). Upravo će ga one vratiti u detinjstvo, koje sada deluje, snažnom nostalgijom podstaknuto i bolnom prolaznošću istaknuto, još privlačnije i maštovitije nego kada se aktivno odvijalo uz slike devojčice koju je voleo.
Snimatelj je bio sjajni Vitold Soboćinjski, sa izvanredno upečatljivim kolorom, raskošnim kretanjem, zahvatanjem i rakursima kojima su se izdašno nudile lokacije i pomenuta briljantna scenografija.
Zbog sudbine jevrejskog pisca Bruna Šulca koji je ubijen od strane nemačkog naciste u getu Drohobič 1942, Vojćeh Has je dodao i motive holokausta.
SANATORIJUM POD KLEPSIDROM je čudesna fantazija, trijmuf jedne raskošne vizuelne, poetske i narativne vizije, koja je na volšeban način doprla do Kanskog festivala, jer su poljske vlasti reditelju bile zabranile da kopiju iznese u inostranstvo. Ipak, film je prikazan u Kanu 1973, gde je doživeo ovacije i pokupio Nagradu žirija. Na Festivalu poljskog filma 1974. godine nagrađen je za scenografiju.


About the Author

avatar
Goran Jovanović
Goran Jovanović je srpski filmski kritičar, esejista i romanopisac. Autor je knjiga filmskih eseja: Američki bioskop (Apostrof, 1998), Zlatna dekada: britanski filmdevedesetih (Boom 93, 2002), Tranzicijski rulet: istočnoevropske kinematografije u raljama tranzicije (Centar za kulturu Požarevac, 2005), Ruski film postsovjetske ere (autorsko izdanje, 2013), Poljski film u novom veku (Tercija, 2021). Napisao romane Histerija (Libris Art Studio, 2008) i Euforija (autorsko izdanje, 2011). Član je Udruženja filmskih kritičara i novinara FIPRESCI Srbija, ogranka Međunarodne federacije filmskih kritičara.