Review
Posle sjajne melodrame odrastanja “Pica od sladića”, Pol Tomas Anderson se vraća nesvakidašnjom pričom o revolucionarima čije su se bitke neslavno završile kao i plemeniti ideali sahranjeni surovom realnošću života. Kroz niz tragikomičnih scena, “JBZD” prikazuje u kojoj meri najobičnije životne sitnice mogu da pomere ravnotežu revolucionarnih planova i da su oni u većini slučajeva projekcije ličnih slabosti i traganje za ličnim smislom.
Bob Ferguson (Leonardo Di Kaprio), bivši revolucionar, sada u kućnom kariranom ogrtaču i u stalnom društvu alkohola i džointa, pokušava da se brine o 16-godišnjoj kćeri Vili koja nikada nije upoznala svoju majku, takođe, jednu od vođa revolucionarne grupe “Francuzi 75”. Takođe, tu je i izvanredni Šon Pen kao personifikacija ortodoksnog militarnog belog rasiste (osim, u slučaju privlačnih crnkinja) koji dugo vremena nije imao prilike da pokaže svu raskoš i nijanse svog glumačkog umeća. Uloga pukovnika Stiva Lokdžoa mu je ponovo dala šansu i prostora da auditorjum podseti na njegove najslavnije glumačke trenutke iz prošlih decenija. Di Kaprio već dugo vremena, iz filma u film, potvrđuje da može da se nosi sa svakom kompleksnijom ulogom, pa je i ulogom smetenog, konfuznog i komičnog Bob Fergusona nesumnjivo stvorio pretpostavke za nominaciju za Oskara.
Kamera Pol Tomasa Andersona u dokumentarističkom stilu rekonstruiše realitet koji okružuje likove daju ću im istovremeno epski i marginalni karakter, a s druge strane, kroz crni humor i nezavidnost njihovog položaja, svodi ih na periferne heroje našeg vremena. Zbrkanost i frenetičnost situacije je praćena nemirnim i brzim džez ritmovima koji ukazuju na potencijalno revolucionarno raspoloženje u društvu i svakodnevnu represiju.
“JBZD” ukazuje na koliziju između viših životnih ideala i konačne predaje pred svakidašnjim životom koji veoma često pobeđuje svojom tragikomikom. Da li se predati stalnoj revolucionarnoj borbi, ili je prava i smislena borba za porodicu i potomstvo? U kom trenutku revolucija na mikroplanu prelazi u svoju suprotnost i počinje da teroriše društvo za čiju bolju budućnost se i bori? Pol Tomas Anderson kao i svaki vrsni sineasta odgovore ostavlja dvosmislenim i prepušta svojim likovima da do njih dođu kroz nevolje i apsurde.
“JBZD” je priča o propalim revolucionarima i njihovoj deci, o apsurdnosti rasizma sa obe strane. O nadi da će svaka naredna generacija uraditi nešto bolje na mestu gde prethodne nisu uspele odavši se oportunizmu.