Review

U bioskope širom regiona stigao je novi film Ivana Marinovića, crnogorskog reditelja koji je sasvim solidno debitovao pitkim ostvarenjem IGLA ISPOD PRAGA (2016), gde je autor nagovestio da će se poput klasika Živka Nikolića baviti mentalitetskim pitanjima.
ŽIVI I ZDRAVI u svom otvoreno kritičkom rakursu spram poštovanja tradicije i ugađanja običaja za familiju, prijatelje i svet, postavlja pitanje koliko, kada su svadbe u pitanju, sami mladenci uživaju u tome i da li je njihova javno ozvaničena bliskost samo povod da neko napravi sebi ćef i istera kera, uz litre alkohola, prežderavanja, a bogami i pucanja i eksplozija. Taj raskid ili otklon Marinović je gotovo kompletno stavio na pleća nevoljne mlade, Dragane (Tihana Lazović), prilično drčnog stvorenja koje ne preza da svakome saspe sve u lice od vlastitih roditelja do drugarice i svog nesrećnog i zbunjenog, takoreći dojučerašnjeg izabranika, Moma (Goran Slavić). U poslednjem trenutku ona odustaje od proslave venčanja i svadbe što kod obe familije izaziva tektonski potres, jer zakazali smo, kako ćemo sada pred ljude sa tim debaklom. Najveću frustraciiju ona zapravo izaziva kod Moma, jer je on potpuno šokiran i razočaran njenom odlukom. Uz nastojanja i savete starijih da se svadba ipak održi kako bi se izbegla bruka, Dragana nekako pristaje da odglumi da se ljubav sa Momom ozvaničava uz svu logistiku, dekor i svadbarsko ludilo koje sledi.
To je Marinoviću prilika da kreira niz simpatičnih i komičnih prizora, uz humor koji je verbalno tanušan, ali situaciono bogat. Iako je mogao da ide još u pogledu raskalašenosti svatova do Kusturičinih modela, Marinović ipak svede to na kakvu-takvu meru, iako se počesto sa eksplozijama i kod njega pretera. Baš u vezi korišćenja eksploziva koji nije uvek izraz derta i svadbarske euforije, nego često bunta protiv nekih stvari i ljudi i ličnih ratova, Ivan Marinović dostiže komične vrhunce (zalegli svatovi pod pretnjom dinamita, pijani svat u bunaru, svat koji dobije metak u zadnjicu…).
Suštinska zamerka liku Dragane jeste što su njena nadrndanost i neki prezir prema svemu u suštini preterani i dugo nema gotovo nikakvog objašnjenja za njeno ekstremno ponašanje. To kako je Momo mlakonja i ne želi da preuzme dizgine sudbine u svoje ruke i da se ne suprotstavlja autoritetu oca i kao nema pravu viziju bračnog života sa njom pomalo je opšte mesto i slab argument za količinu frustracije koja dolazi iz ovog lika. To je glumački čisto i sjajno od strane Tihane Lazović ali mnogi potezi su prilično nerazumni i isforsirani što iritira i publiku. S druge strane, da Marinović u vezi ovog lika nije ostao tako tvrdoglav, podjednako kao i junakinja, zapleta i filma verovatno ne bi ni bilo. Hepiend koji usledi govori ipak da mnogo toga što je Dragana zamerala Momu je bilo neutemeljeno i bezrazložno.
Dobri detalji filma su i trenuci kada nesuđeni/suđeni mladoženja, baš pod uticajem otrova koji non-stop izbija iz žene koju voli, ojača i skupi petlju da i njoj ali i svima okupljenima pokaže kako je raskrinkao njihovo licemerje.
Ova priča o (ne)odbegloj mladi generalno nosi dobru energiju i humorističke pasaže od kojih neki izazivaju glasno i smejanje od srca. Marinović prilično pismeno režira, fotografija je odlična (Dominik Istenič), uz sjajno dočaravanje mediteranskog štimunga, a neki glumački dometi su za uživanje. Bez obzira na izvesne kontroverze oko postavke lika, Tihana Lazović je odlična, a sasvim dobar je Goran Slavić, naročito kad njegovom Momu ”pukne film”. Iz drugog plana zapažene domete imaju Momo Pićurić, Mirjana Joković, i posebno Snježana Sinovčić-Šiškov, koja nam je isporučila nekoliko glumačkih bisera za kratko vreme (LETO KADA SAM NAUČILA DA LETIM, SIGURNO MJESTO, ŽIVI I ZDRAVI). Ne postoji glumica srednje i starije generacije u regionalnim kinematografijama koja je u poslednje vreme dominantnije igrala od Snježane. Tu su još dve zvezde iz regiona, Goran Bogdan i Nikola Ristanovski, da malo dosole priču vlastitom harizmom i komikom.
Film je prošle godine prikazan na Festivalu u Talinu, a od nedavno je sa serijom svečanih premijera krenuo u bioskopski život u regionu.


About the Author

avatar
Goran Jovanović
Goran Jovanović je srpski filmski kritičar, esejista i romanopisac. Autor je knjiga filmskih eseja: Američki bioskop (Apostrof, 1998), Zlatna dekada: britanski filmdevedesetih (Boom 93, 2002), Tranzicijski rulet: istočnoevropske kinematografije u raljama tranzicije (Centar za kulturu Požarevac, 2005), Ruski film postsovjetske ere (autorsko izdanje, 2013), Poljski film u novom veku (Tercija, 2021). Napisao romane Histerija (Libris Art Studio, 2008) i Euforija (autorsko izdanje, 2011). Član je Udruženja filmskih kritičara i novinara FIPRESCI Srbija, ogranka Međunarodne federacije filmskih kritičara.