Review

Čuveni reditelj Dejvid Kronenberg napunio je 15. marta 79 godina. Začetnik tzv. telesnog horora, autor brojnih proslavljenih provokativnih i intrigantnih naslova koji su obogaćivali žanrovski deo svetske kinematografije, 1996. godine pojavio se sa kontroverznim filmom SUDAR. Film je prikazan u Kanu, ali nije pobedio kao njegov srodnik po izopačenosti, fetišima i uvrnutostima, nastao 25 godina kasnije, belgijsko-francusko ostvarenje TITAN, rediteljke Žulije Dukorno, koje ovih dana ulazi u srpske bioskope.
SUDAR je za svoje vreme izgledao skandalozno i veoma je uznemirio duhove. Ovo bizarno ostvarenje, koje na originalan način tretira čovekove seksualne preokupacije, izazvalo je u pojedinim zemljama burne reakcije. U Engleskoj je bilo zabranjeno, a sličnu sudbinu umalo nije doživelo u Italiji. Kod nas, u Jugoslaviji, svojevremeno je prikazivano bez problema, ali i ovde su ga pratila oprečna mišljenja publike i kritike.
Kanadski sineast Dejvid Kronenberg u drugoj polovini 70-ih napravio je nekoliko specifičnih horor filmova sa primesama fantastike, u kojima na različite načine tretira zlo u čoveku. Najveći uspeh u toj fazi svoje karijere postigao je delom KONTROLORI (1980), što će ga preporučiti američkim producentima koji će 80-ih godina finansirati njegove projekte. Od njih, MUVA (1986) bi s pravom mogla poneti epitet remek-dela, dok su SMRTONOSNI BLIZANCI (1988) takođe naišli na hvalospeve kritičara. Posle relativno uspele ekranizacije GOLOG RUČKA Vilijama Barouza , Kronenberg snima, prema komadu Henrija Dejvida Hvanga, jedan film kojim neće oduševiti poklonike. Delom SUDAR ponovo je došao u centar pažnje, skandalizujući i šokirajući.
Njegovo izuzetno provokativno ostvarenje nastalo je prema književnom predložku Džejmsa G. Balarda (između ostalog, autor romana prema kojem je rađeno CARSTVO SUNCA Stivena Spilberga), pisca koji se solidno kotira među tvorcima futurističkih sadržaja. U SUDARU, čija je priča smeštena u urbani milje Toronta, fokusirano je nekoliko likova koji pravo seksualno uzbuđenje doživljavaju jedino prilikom automobilskih udesa. Nekada su njihove nakazne strasti probuđene nesrećama nepoznatih ljudi, a često su i oni, po cenu gubljenja glave, akteri žestokih, vratolomnih vožnji, posle kojih izranavljeni izlaze iz olupina, ali, paradoksalno, ne sa potrebom da im se ukaže pomoć, već sa snažnom željom za sparivanjem.
Kronenberg, za razliku od nekih ranijih radova, ovde svoje likove prilično ignoriše. Od karakterizacije, psihološkog nijansiranja ili analiziranja, ovde nema ništa. Pratimo samo ljudske pojave koje u hladnom, otuđenom svetu, ogrnutom invazijom moderne tehnologije, a time suštinski sve obezličenijem i bezdušnijem u carstvu tog napretka, predstavljaju puke seksualne mašine u potrazi za zadovoljstvom bez granica.
Jedan od likova u filmu svoju opsesiju ocenjuje kao ”mogućnost preoblikovanja tela modernom tehnologijom”. Kronenbergova mračna futuristička povest, nabijena erotikom bolesnih korena, obiluje egzibicionizmom i preterivanjima svake vrste, ali najveća mana leži u potpunom odsustvu emocija. To je film koji uznemiruje, ali više temom nego samom umetničkom interpretacijom.
U SUDARU igraju Džejms Spejder, Holi Hanter, Elajas Koteas, Debora Anger i Rozana Arket.


About the Author

avatar
Goran Jovanović
Goran Jovanović je srpski filmski kritičar, esejista i romanopisac. Autor je knjiga filmskih eseja: Američki bioskop (Apostrof, 1998), Zlatna dekada: britanski filmdevedesetih (Boom 93, 2002), Tranzicijski rulet: istočnoevropske kinematografije u raljama tranzicije (Centar za kulturu Požarevac, 2005), Ruski film postsovjetske ere (autorsko izdanje, 2013), Poljski film u novom veku (Tercija, 2021). Napisao romane Histerija (Libris Art Studio, 2008) i Euforija (autorsko izdanje, 2011). Član je Udruženja filmskih kritičara i novinara FIPRESCI Srbija, ogranka Međunarodne federacije filmskih kritičara.