Review

Nama dobro poznati ruski reditelj Andrej Volgin (BALKANSKA MEĐA), specijalista akcionih spektakla, ove godine u februaru izašao je u ruske bioskope sa novom adrenalinskom poslasticom koja se ovoga puta bavi detektivima, kuririma, agentima i špijunima, a pozadina je opet politička, samo ona vezana za dvadesete godine prošlog veka i odnose Kine i SSSR.
Priča filma, koja se vrti oko kurira KP Kine koji 1927. nose poverljiva dokumenta Transsibirskim ekspresom, a usput ih vrebaju višestruko zainteresovani neprijatelji (naročito su opasni agenti Kuomintanga) ali čeka i podrška sovjetskih agenata i komunističkih komandanata, odvija se sumanutom brzinom gde Volgin, gotovo u suficitu akcije, pravi dar-mar spektakularnih i rapidnih sekvenci (virtuozna kamera Maksima Mihanjuka), uz montažne atrakcije (Konstantin Mazur i sam Volgin) od kojih vam se može zavrteti u glavi. Neko vreme na prugama imamo dva paralelna voza, obračune neobičnih i višestruko obučenih putnika, pa se borbe odvijaju svim sredstvima golim rukama, uz pomoć raznoraznih oružja i oruđa, otrova i čega sve ne i kreću ka kulminaciji, ali sve vreme tempom koji je neverovatan, pa se čini da imamo neprestane vrhunce ili klimakse koji traju li, traju. Naravno, kada imamo višak nečega, pa makar bilo to i gotovo konstantna akciona rapsodija (ne može se bez posledica pojesti recimo dvobrojan broj šampita), priča počinje da trpi, ali kao da je eho marvelovštine, gde su krucijalni buka i bes, a za narativnu funkcionalnost i doslednost ko te pita, stigli i do ruskih tvoraca blokbastera. A oni, konstatovali smo to već skoro celu poslednju deceniju, spremno i bez inferiornosti ulaze u trku sa Holivudom. I rezultati su tu negde, u tehničkim zahvatima, stilu, dizajnu, efektima (CGI).

Iako bih mogao niz primedbi da iznesem na staze i bogaze same priče, možda bi to ipak bilo irelevantno i bespredmetno za Volginovo jasno opredeljenje da publiku dobro zabavi forsirajući akciju gotovo do transa. Dobro potkovani filmofil će pak uživati u trci i nadgoranjavanju vozova i opakim dešavanjima u vagonima gde se vodi borba do istrebljenja. Čitav niz uticaja ili omaža proći će vam kroz glavu od TRANSSIBIRSKOG EKSPRESA Eljdara Urazbajeva (sovjetski čekisti sprečavaju ubistvo japanskog biznismena koji sa Moskvom želi da započne velike poslove) preko POMAHNITALOG VOZA Andreja Mihalkova Končalovskog (savršeno eksploatisan akcioni potencijal jurećeg voza bez kontrole) pa do majstorskog obola akciji na šinama Alekseja Učitelja KRAJ (zanat mašinovođe kao umetnost velikih dometa, izazovi brzine, kompetitivni duh i voz, sa svojim performansama, koji dobija svoj mitski udeo i gotovo postaje karakter/lik). Izvan rekvizitersko/scenografskog ključnog objekta/lokacije, u dramaturgiji filma se oseća misteriozni touch Borisa Akunjina i filmova nastalih po njegovim bestselerima.

Andrej Volgin je ponovo odabrao veliku srpsku i rusku zvezdu Miloša Bikovića, a ovome je očito dobro legla rola Nikolaja Garina, carskog oficira i bivšeg tajnog agenta, jer se evidentno sjajno zabavljao. Garin je premazan svim bojama, a dostignuća su mu, počesto u potpuno izgubljenim situacijama, gotovo bondovska. Srpskoj publici će posebno prijati kada jednog svog protivnika propisno časti našom sočnom psovkom. Iz ruske ekipe tu su glumci poznati iz hitova: Goša Kucenko, Irina Alfjorova, Jevgenij Sidihin, Jelena Podkaminskaja, uz mladog Gleba Kaljužnog, kao i solidan broj kineskih glumaca (od kojih je posebno zapažena Dženg Hanji).
CRVENA SVILA uspešno otvara eru ozbiljnog i studioznog koprodukcijskog partnerstva Rusije i Kine a Volginovo ostvarenje ima ozbiljan komercijalni potencijal uz zanimljivo rekreiranje istorijskog perioda koji se ticao političkog konteksta obe zemlje. Kineska premijera zakazana je za septembar.



About the Author

avatar
Goran Jovanović
Goran Jovanović je srpski filmski kritičar, esejista i romanopisac. Autor je knjiga filmskih eseja: Američki bioskop (Apostrof, 1998), Zlatna dekada: britanski filmdevedesetih (Boom 93, 2002), Tranzicijski rulet: istočnoevropske kinematografije u raljama tranzicije (Centar za kulturu Požarevac, 2005), Ruski film postsovjetske ere (autorsko izdanje, 2013), Poljski film u novom veku (Tercija, 2021). Napisao romane Histerija (Libris Art Studio, 2008) i Euforija (autorsko izdanje, 2011). Član je Udruženja filmskih kritičara i novinara FIPRESCI Srbija, ogranka Međunarodne federacije filmskih kritičara.