Review

Tokom ove jeseni Drugi program HRT-a prikazao je Ciklus nagrađenih novih hrvatskih filmova, a na početku emitovanja tih prilično zanimljivih noviteta ove kinematografije (usledili su TEREZA37 Danila Šerbedžije, ZBORNICA Sonje Tarokić, ZORA Dalibora Matanića, PLAVI CVIJET Zrinka Ogreste) zainteresovani su u prilici da pogledaju MURINU, debitantsko ostvarenje Antonete Alamat Kusijanović, sa sjajnim priznanjem najboljeg debitantskog filma prošlogodišnjeg Kanskog festivala.
MURINA je senzibilni porodični film, gde autorka Alamat Kusijanović pokazuje zaista vrhunsku spretnost i iskrenu zainteresovanost da uđe u svet svoje napaćene, od oca (Leon Lučev) maltretirane junakinje Julije (Gracija Filipović), bića koje je željno sasvim drugih inicijacija, konačno i eskapizma iz ovog okruženja, kojim dominira autoritarni otac, kao tužni egzemplar sumraka i poraza patrijarhata, koji moderno vreme praktično briše. Porodica se bavi podvodnim ribolovom, a Julija (ona, zapravo, samo uživa da roni, ne i da lovi) pokazuje svu spretnost i gracioznost u takvim prizorima, iako to čini uglavnom u paru sa svojim stalno nezadovoljnim i nadrndanim ocem, suštinski promašenim i iskompleksiranim čovekom, koji je da bi pomakao vlastiti život sa dna a valjda i svoje porodice, spreman za dilove sa nekakvim sumnjivim tipovima (autorka kritički apostrofira sve prisutniju i alaviju pojavu da sve što se poseduje na Jadranu, a što bi mogla da bude neka atrakcija za turiste ili zainteresovane kupce, investitore, izaziva merkantilne snove o bogaćenju i menjanju života iz korena) kao što je njegov stari prijatelj iz mladosti i gost, Havi (Klif Kertis), koji je sa sobom poveo i bulumentu stranaca. Taj lik, očito privlačan i majci Neli (Danica Ćurčić, koju smo ove godine gledali u MRAKU Dušana Milića), solidnog je izgleda latinskog zavodnika, čija su potpora slakorečivost, baronisanje i tobože veliki planovi i veze u biznisu. Naravno, to u vezi njega će srušiti snove porodice o sretnoj budućnosti sa dobrim kapitalom za kvalitetniji život, stanu u Zagrebu i Julijinom školovanju u inostranstvu, ali i otkriti neke trule relacije u odnosima njenih članova. On je, na neki način, po pogubnom dejstvu sličan ”Posetiocu” koga Terens Stamp igra u TEOREMI Pjera Paola Pazolinija, uljez koji će prstom sudbine biti poslat da demaskira odnose u porodici koji vode psihološkom potonuću i zamračivanju svih perspektiva i životnih impulsa, naročito za tako mlado biće na izvoru života kao što je Julija.
Julija je na neki način otuđena i jasno je da je boravci ispod površine mora ispunjavaju, ali nije to sve što bi tu devojku ranjive duše učinilo zaista srećnom. Ona brzo upozna ljubavno ushićenje i razočaranje a Antoneta Alamat Kusijanović, uključujući tu i izvesno rivalstvo svoje junakinje sa majkom, kad počnu da vrcaju ljubavne iskre vezane za Havija, usložnjava ovu dramu i daje joj nove i kompleksnije valere.
Lik Julije je jedan od najzanimljivijih i najmlađih u galeriji ženskih likova kojima se u poslednje vreme naročito istakla baš hrvatska kinematografija a sve uz vrhunsko izdanje velikog regionalnog, pa i evropskog glumačkog otkrovenja, divne Gracije Filipović, sa svežom mladalačkom harizmom i osobenom lepotom u svakom smislu.
Osim kao celina film je dobar i u segmentima, pa uz zapaženo dramsko jezgro, koje je osnov za razotkrivanje i sučeljavanje karaktera, imamo jednu sjajnu i uzbudljivu sekvencu, kada otac Ante (koji ništa nije obazriviji ni prema ženi), kao neku vrstu kazne za ćerkino ponašanje i otpor prema njegovom teroru, Juliju zaključa, a ona svojom spretnošću i snažnom voljom za slobodom i potrebom za trganjem svih okova koje joj nameće porodica, uspe kroz vodene lavirinte i prepreke da konačno ispliva na površinu i ugrabi udah spasa.
I bez drame koju gledamo i koja nas intrigantno uvlači nitima koje se obmotavaju oko i trgaju sa likova, uz ponegde predvidljive metamorfoze (slučaj sa Havijem), film nosi atraktivnost i vizuelnu lepotu, opskrbljen je savršenim zvukom (oblikovanje zvuka Julij Zornik) i fotografijom (francuska snimateljka Elen Luvar).
Svetska promocija i plasman MURINE bili su sa respektabilnim potencijalom jer je izvršni producent filma Martin Skorseze.
Takođe, sasvim sveža je vest da je ovo ostvarenje dobilo tri nominacije za Film Independent Spirit Awards.


About the Author

avatar
Goran Jovanović
Goran Jovanović je srpski filmski kritičar, esejista i romanopisac. Autor je knjiga filmskih eseja: Američki bioskop (Apostrof, 1998), Zlatna dekada: britanski filmdevedesetih (Boom 93, 2002), Tranzicijski rulet: istočnoevropske kinematografije u raljama tranzicije (Centar za kulturu Požarevac, 2005), Ruski film postsovjetske ere (autorsko izdanje, 2013), Poljski film u novom veku (Tercija, 2021). Napisao romane Histerija (Libris Art Studio, 2008) i Euforija (autorsko izdanje, 2011). Član je Udruženja filmskih kritičara i novinara FIPRESCI Srbija, ogranka Međunarodne federacije filmskih kritičara.