Review

Ovo je film renomiranog poljskog reditelja Romana Zaluskog koji rekonstruiše događaje iz leta 1963. godine kada je u Vroclavu izbila epidemija malih boginja. Zarazu je u Vroclav doneo Bonifaci Jedinak, brigadni general milicijskih snaga, koji se vratio iz Indije sa poslovnog puta. Tu nije bilo problema sa otkrivanjem nultog pacijenta jer se Jedinak zbog zdravstvenih problema javio za pomoć i prvobitno je otkriveno da je oboleo od malarije. Međutim, ispostaviće se da je nosio i drugu zarazu.

Dok je u proslavljenom jugoslovenskom filmu VARIOLA VERA (1982) Goran Marković činio efektne iskorake ka hororu, uz ubojitu kritičku oštricu prema trulim segmentima i pukotinama u socijalističkoj zajednici, naročito spram ljudi koji su se domogli određene vlasti, Zaluski pravi pre svega snažnu društvenu dramu, iako slike zaraze i umiranja takođe imaju zastrašujući učinak. I dok je najveći deo Markovićevog filma sveden na enterijer bolničkog karantina, što je autoru pomoglo da lakše kroči ka žanru i ostvari dinamično nizanje horor detalja i atmosferu saspensa, Zaluski zahvata široko, pa osim borbe medicinskog osoblja u bolničkom kompleksu određenom da postane izolatorijum, stiže da uhvati i eho naroda na ulicama, konfuziju, pobunu, odjek epidemije u gradu i zemlji, probleme koje ljudi imaju dok ih muče druge zdravstvene tegobe koje padaju u senku zbog zaraze, lov na odbegle bolesnike u panici, slabosti sistema, reakciju vlasti i medija, višestruke milicijske kontrole na ulicama i putevima, sa velikim brojem kadrova u eksterijeru. Uz efektne blic detalje, kao kada taksista traži od potencijanog putnika da mu pokaže dokaz da nije zaražen, a onda se posvađa jer je to isto jedan građanin zatražio od njega, ili scenom u kojoj se na ulasku u kafe ljudi dezinfikuju, Zaluski vešto dočarava usijanu atmosferu u vreme epidemije.

Zaraza 1972

U fokusu priče je ogromno požrtvovanje nekoliko doktora koji su poneli najveći teret u brobi protiv infekcije. Podaci kažu da je u Vroclavu obolelo 99 ljudi, a umrlo je njih sedmoro, pre svega doktori i sestre. U priči filma ZARAZA, prve naznake da je u grad stigla smrtonosna bolest otkriva doktor Ravič (Tadeuš Borovski), koji se sa još nekoliko kolega, sa slabom opremom, nesebično, bez odmora i na ivici snaga bori za spas ljudskih života. Kad se nakon pobede nad epidemijom, uz folkorni program i svečanost, dodeljuje ordenje za zasluge, doktora Raviča, kao i njegovog nadređenog, Vilkona, nema među odlikovanima, ali zato su okićeni neki moćnici iz vlasti, bez ikakvog doprinosa. Tu Zaluski, nekoliko godina pre famoznog niza ostvarenja koji je poznat pod zajedničkim nazivom ”Bioskop moralne anksioznosti” (Zanusi, Kješlovski, Falk, Holand, Marčevski, Sanjevski, Zaorski, Bajon, Andrejev, Sas, Bugajski, Vajda i Januš Kijovski, koji je tom talasu filmova i nadenuo ime) uveliko anticipira postulate ovog znamenitog filmskog pokreta koji je poljsku kinematografiju proslavio širom sveta. Kad se taj pokret etablirao, Zaluski nije bio među perjanicama. On se tada više bavio žanrom, kao u filmu GNEVNI (1980), kriminalističkoj drami o serijskom ubici. Ipak, njegov najslavniji film je ANATOMIJA LJUBAVI, sa nezaboravnim kreacijama Barbare Brilske i Jana Novickog. Ovo ostvarenje je u SSSR videlo 54 miliona gledalaca.

Zaraza 1972 screenshot

Osim Borovskog u filmu ZARAZA zapažene uloge imaju Januš Bukovski, Stanislav Mihalski, Iga Majr, kao i Maćej Rajzaher koji tumači doktora Stanislava Olčaka, šefa Izolatorijuma, koji će stradati od boginja. Snažan dokumentaristički utisak Zaluski je ostvario zahvaljujući publikovanim reportažama novinara Ježija Ambrozjeviča iz 1965. godine. Saradnik Romana Zaluskog na snimanju ZARAZE bio je Marek Pjestrak, kasnije proslavljeni žanrovski reditelj koji je svojim avanturističkim i horor filmovima napravio komercijalni bum. Taj početak 70-ih u poljskoj kinematografiji je jako zanimljiv zbog involviranja žanra i pojave nekih novih rediteljskih snaga.

Zbog same teme ZARAZA zalazi u zabran filmova katastrofe, a najveći iskorak tog vremena napravio je svojim debitantskim filmom Andžej Žulavski. Njegov fascinantni prvenac TREĆI DEO NOĆI (1971), koji se takođe dešava u bolnici, neverovatan je spoj ratnog filma i demonskog medicinskog horora. Godinu dana ranije Januš Majevski napravio je fantastični horor LOKIS. RUKOPIS PROFESORA VITEMBAHA.
Prvobitno je film o epidemiji u Vroclavu trebalo da snimi Andžej Vajda. Napisao je i scenario, ali je ipak odustao od projekta.



About the Author

avatar
Goran Jovanović
Goran Jovanović je srpski filmski kritičar, esejista i romanopisac. Autor je knjiga filmskih eseja: Američki bioskop (Apostrof, 1998), Zlatna dekada: britanski filmdevedesetih (Boom 93, 2002), Tranzicijski rulet: istočnoevropske kinematografije u raljama tranzicije (Centar za kulturu Požarevac, 2005), Ruski film postsovjetske ere (autorsko izdanje, 2013), Poljski film u novom veku (Tercija, 2021). Napisao romane Histerija (Libris Art Studio, 2008) i Euforija (autorsko izdanje, 2011). Član je Udruženja filmskih kritičara i novinara FIPRESCI Srbija, ogranka Međunarodne federacije filmskih kritičara.