Review

TRI BOJE: BELO je središnji deo čuvene trilogije jednog od najvećih evropskih reditelja, Kšištofa Kješlovskog (1941-1996). Uzimajući za naslov trilogije tri boje koje čine francusku zastavu (plavo – simbol slobode, belo kao jednakost i crveno kao bratstvo), Kješlovski je kroz storije o intimnom životu nekoliko likova nastojao da pruži jednu moguću, ne mnogo optimističnu sliku savremene Evrope. Sva tri simbola su zapravo izložena kritičkom sudu autora. On ih analizira na primeru svojih junaka i uz neminovni ironični otklon, prisutan u pogledu Kješlovskog na stvari, te mračan i skeptičan ton koji preovladava u rediteljskom postupku, dolazimo zapravo do neverovanja i sumnjičavosti, do poništavanja iluzije o stvarnom ovaploćenju tih simbola u međuljudskim odnosima današnje Francuske (Kješlovski stavlja na kušnju francuske revolucionarne ideale) i Evrope. Sudbine junaka filmova PLAVO, BELO i CRVENO to tragično potvrđuju.
U BELOM pratimo sudbinu poljskog frizera Karola (Zbignjev Zamahovski), koji je neko vreme živeo u Parizu, gde je bio oženjen Francuskinjom Dominik (Žili Delpi). Međutim, dolazi do razvoda koji će Karola baciti u bedu. I emotivnu i finansijsku. Biće čak prisiljen da na stanici podzemne železnice zarađuje za život pevajući poljske narodne pesme. Upravo tu upoznaje se sa zemljakom Mikolajem (Januš Gajoš), koji će mu pomoći da se vrati nazad u Poljsku, u Varšavu. Bukvalno smešten u jedan kofer, Karol stiže u svoju domovinu i rešava da mu taj i takav povratak bude poslednje poniženje u životu. On hoće svoju šansu za ljudski život, za jednakost. Odlučuje da se osveti bivšoj ženi. Dolazi do određene svote novca ušavši u biznis, što će mu pomoći da ostvari svoje neobične planove. Uz pomoć prijatelja režira sopstvenu smrt u želji da domami Dominik iz Pariza, kako bi joj se osvetio. U tome i uspeva, a na ovu ženu uskoro pada sumnja da je Karola ubila kako bi se domogla njegovog novca, Biva uhapšena i sprovedena u zatvor…
Ljubav, navodno, ipak pobeđuje u ovom ostvarenju sudeći po poslednjim kadrovima. Karol suviše voli Dominik da bi joj toliko zagorčao život, ali mnogo je ironije u autorovom tretiranju simbola jednakosti, mnogo je mučan put koji prolaze njegovi junaci da bi došli do, navodno, istinske ljubavi.
Zbignjev Zamahovski sa puno ljubavi doneo je lik simpatičnog Karola, koji i kada čini neke ružne stvari ima naklonost gledaoca, koji iskreno doživljava njegovu sudbinu ostavljenog, nevoljenog i poniženog čoveka. U to vreme mlada francuska zvezda, Žili Delpi, učvrstila je svoj glumački status raznovrsnim i slojevitim rolama od one u PUTNIKU Folkera Šlendorfa preko lika Dominik u filmu BELO sve do doprinosa u KILLING ZOE Rodžera Everija, pravoj eksploziji nasilja, gde ona tumači naslovnu ulogu.
TRI BOJE: BELO doneo je 1994. godine Kšištofu Kješlovskom Nagradu za najbolju režiju na festivalu u Berlinu.


About the Author

avatar
Goran Jovanović
Goran Jovanović je srpski filmski kritičar, esejista i romanopisac. Autor je knjiga filmskih eseja: Američki bioskop (Apostrof, 1998), Zlatna dekada: britanski filmdevedesetih (Boom 93, 2002), Tranzicijski rulet: istočnoevropske kinematografije u raljama tranzicije (Centar za kulturu Požarevac, 2005), Ruski film postsovjetske ere (autorsko izdanje, 2013), Poljski film u novom veku (Tercija, 2021). Napisao romane Histerija (Libris Art Studio, 2008) i Euforija (autorsko izdanje, 2011). Član je Udruženja filmskih kritičara i novinara FIPRESCI Srbija, ogranka Međunarodne federacije filmskih kritičara.