Review

Bugarski film SLAVA i slava je i praznik jedne kinematografije koja se može pohvaliti dolaskom talentovanih filmskih stvaralaca koji su pokazali da znaju ono najvažnije: poznaju filmski jezik i  znaju da ispričaju priču! Rediteljski dvojac Kristina Grozeva i Petar Valčanov stvaraju uzbudljive socijalne hronike, žestokog i potresnog društveno angažovanog diskursa, metaforične ubojitosti i stilske intrigantnosti. Filmska javnost nije ostala nema na pojavu ovih sineasta i nagradama na brojnim festivalima valorizovala je veoma visoki standard postignut u njihovim ostvarenjima.

Pre SLAVE Grozeva i Valčanov su se maestralno predstavili u filmu LEKCIJA (2014), gorkoj tranzicijskoj priči u kojoj glavna junakinja, nastavnica engleskog u jednoj provincijskoj školi, trpi sva iskušenja siromaštva i loše sreće. Ona je oštećena od života na svim mogućim poljima: razočarana je u oca koji skrnavi uspomenu na njenu majku živeći sa znatno mlađom ženom, nesposobni muž krije da je propustio da uplati rate za kredit, nad glavom joj visi opasnost da ona i njena porodica ostanu bez kuće. Sve je tu: bankarski paraziti, izvršiteljska žgadija,  nezahvalna deca koja kradu novac iz nastavničinog novčanika, lažljivci iz izdavačih kuća koji nikako da uplate za prevode koje je za njih uradila, lihvarska đubrad. U žrvnju modernog kapitalističkog sistema i nemilosrdnog iživljavanja banaka koje su njegova paradigma, ona vodi pravi mali egzistencijalni rat kako bi predupredila izvršitelje da ih izbace iz kuće. U svojoj bici za vreme, jer su svi rokovi za isplatu navodno istekli, ona se do poslednjeg leva koprca da spase što se spasti može. Antologijska scena, jedna od maestralnih koje smo uopšte videli u evropskom filmu poslednjih godina, apoteoza očaja i ironije života u ‘’raju kapitalizma’’, jeste kada poslednje kovanice koje joj nedostaju ona sakupi u fontani sreće i onako ih mokre isporuči službenici u banci. Rediteljski par Grozeva-Valčanov predstavili su nam u LEKCIJI i SLAVI glumicu ogromne darovitosti i karakternog potencijala, Margitu Goševu,  jednu od najdragocenijih glumačkih pojava ne samo bugarske kinematografije.

Slava Bugarski Film

U sasvim drugačijem izdanju Goševu gledamo u ostvarenju SLAVA. Ona je ovde, u liku Julije Stajkove, načelnice Službe za odnose s javnošću u Ministarstvu  saobraćaja, prototip svega onog protiv čega se bori njen lik u prethodnom filmu. Beskrupulozna, karijeristički nafurana, spremna da ide preko leševa kako bi svoju poslovnu poziciju učvrstila, potpuno ignorantski tempirana kada su u pitanju empatija i komunikacija prema nižima od sebe i veoma servilna prema ljudima iz poslovnog I političkog okruženja kojima služi. Takav sklop  njenih karateristika posebno će na svojoj koži osetiti pružni radnik Canko Petrov (Stefan Denoljubov), koji pronađe veliki iznos novca koji je ispao iz voza I uredno ga prijavi vlastima. Stajkova u ovome vidi ogroman marketinški potencijal za afirmaciju svog ministarstva i Canka uzdiže kao gromadu poštenja i časti u vremenima koja nisu naklonjena ljudskoj dobroti. Uz veliko prisustvo  medija, priređuje prijem za poštenog radnika železnice, koga će lično za njegov gest nagraditi ministar i to satom. Suštinski tu negde i počinje prava drama Canka Petrova, jer mu pre svečanosti Stajkova skida njegov sat (marke ‘’Slava’’) i u žurbi oko protokola zaturi. U svom iskonskom poštenju, Canko pred medijima ministru želi da saopšti kako se na železnici mnogo krade gorivo, ali brzo biva ućutkan. Kad sve prođe, pružni radnik shvati  da je dobio neki sat koji mu ne znači mnogo, ali da je ostao bez svog, koji mu je izuzetno draga uspomena od oca. Osim toga, svojom izjavom da je svedočio krađama, počne da gomila neprijatelje na poslu, te ga njegove kolege žestoko prebiju. Počinje njegova borba da mu se vrati sat, ali Stajkova i njena služba ga ignorišu…

Kristina Grozeva i Petar Valčanov majstorski  tempiraju ovu uzbudljivu socijalnu dramu, precizno dijagnostikujući svo  licemerje i manipulaciju piarštine i tog odmetnutog i obezljuđenog sveta koji uz pomoć lažnih saopštenja i korumpiranih medija falsifikuju stvarnost. Film bogat ironičnim i  sarkastičnim, pa i humorom nabijenim pasažima koji govore o provaliji između lažnog I pravog sveta, između naparfimisanog, hiperdizajniranog zla i prostosrdačne dobrote koja ne zna kako da funkcioniše i da se brani u prljavštini modernih komunikacija i relacija.

Scena iz filma Slava

SLAVA se trijumfalno prošetala brojnim festivalima u Bugarskoj, Škotskoj, Irskoj, SAD, Francuskoj, Belorusiji, Rumuniji, Luksemburgu, Litvaniji, a, između ostalog, 2017. pobedila je i na festivalu u Herceg Novom. Na istom festivalu Zlatne mimoze pripale su mu i za najbolji scenario i glavnu žensku ulogu.

Svoju karijeru ispunjenu filmskim biserima Kristina Grozeva i Petar Valčanov nastavili su 2019. ostvarenjem OTAC, pobednikom festivala u Karlovim Varima, koji je prikazan i u programu Dunav Film Festa  u Smederevu. Taj film deo je i onlajn festivala Moj OFF zahvaljujući kući MCF.



About the Author

avatar
Goran Jovanović
Goran Jovanović je srpski filmski kritičar, esejista i romanopisac. Autor je knjiga filmskih eseja: Američki bioskop (Apostrof, 1998), Zlatna dekada: britanski filmdevedesetih (Boom 93, 2002), Tranzicijski rulet: istočnoevropske kinematografije u raljama tranzicije (Centar za kulturu Požarevac, 2005), Ruski film postsovjetske ere (autorsko izdanje, 2013), Poljski film u novom veku (Tercija, 2021). Napisao romane Histerija (Libris Art Studio, 2008) i Euforija (autorsko izdanje, 2011). Član je Udruženja filmskih kritičara i novinara FIPRESCI Srbija, ogranka Međunarodne federacije filmskih kritičara.